logo

Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

O bolonjskim studijima Filozofskog fakulteta

Od ak. godine 2005/2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, baš kao i na svim drugim fakultetima u Hrvatskoj, studira se prema novim studijskim programima, popularno nazvanim "bolonjskim". Naime, riječ je o programima koji svoju koncepciju obrazovanja grade na načelima Bolonjske deklaracije - deklaracije koju su 1999. godine potpisali ministri zemalja Europske unije, a kojoj se samo nešto kasnije pridružila i Republika Hrvatska.

Prema načelima te deklaracije izrađene su i zakonske pretpostavke za provedbu reforme studija: donesen je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a na toj osnovi izrađen je i novi Statut Sveučilišta u Zagrebu. To je omogućilo Fakultetu da u ak. godini 2004/2005. pristupi izradi novih studijskih programa, a već godinu dana kasnije i njihovu izvođenju. Pritom valja spomenuti da je i novi Statut Filozofskog fakulteta osmišljen u duhu "bolonjske" reforme.

Novi studijski programi temelje se na trostupanjskoj koncepciji visokoškolskog obrazovanja:

  • preddiplomski studiji traju tri ili četiri godine, a njihovim se završetkom stječe titula sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice (baccalaureus/baccalaurea) struke;
  • diplomski studiji traju jednu ili dvije godine, a njihovim se završetkom stječe diploma magistra/magistre struke
  • poslijediplomski studiji dijele se na specijalističke i doktorske studije: prvi traju jednu godinu i njihovim se završetkom stječe titula specijalist struke, dok drugi traje tri godine i donosi titulu doktora znanosti.

Osnovna jedinica studijskih programa na svim navedenim razinama je kolegij (katkad se, prema tradicionalnoj terminologiji, naziva predmetom, iako bi takvo izjednačavanje trebalo izbjegavati, jer je predmet obuhvatniji pojam), čije je trajanje načelno ograničeno na jedan semestar: zato se i svi studijski programi koji se izvode na Filozofskom fakultetu temelje na jednosemestralnosti. Specifična težina svakog kolegija, kao i ukupno opterećenje studenata tijekom tjedna, odnosno semestra, zasnivaju se na koncepciji ECTS bodova (ECTS - European Credit Transfer System), čija se osnovna vrijednost izvodi iz aproksimacije o vremenu potrebnom za svladavanje zahtjeva svakog pojedinog kolegija (1 bod = oko 30 radnih sati). Zato kolegiji donose različiti broj ECTS bodova. Polazeći od tako shvaćene vrijednosti ECTS boda, zakonodavac je predvidio da opterećenje studenta po jednom semestru u osnovi ne može biti manje od 25, niti veće od 35 ECTS bodova.

Zbog toga i svaki stupanj u koncepciji visokoškolskog obrazovanja mora donositi određeni broj bodova. Drugim riječima, da bi stekao diplomu prvostupnika, student preddiplomskog studija koji traje tri godine mora steći najmanje 180 ECTS bodova, a onaj čiji je studij koncipiran kao četverogodišnji – od najmanje 180 do 240 ECTS bodova. U sljedećem koraku, ukoliko diplomski studij traje dvije godine, student mora steći najmanje 120 ECTS bodova; onaj pak, čiji diplomski studij traje jednu godinu – najmanje 60 ECTS bodova. Ukupno, u pet godina preddiplomskog i diplomskog studija - bez obzira je li riječ o koncepciji 3+2 ili 4+1 - student mora prikupiti najmanje 300 ECTS bodova.

Opaska: broj stečenih ECTS bodova na svakom pojedinom semestru, odnosno godini može - ovisno o studijskom programu - ponešto varirati, shodno zakonskoj pretpostavci da svaka godina donosi oko 60 ECTS bodova. No ta neujednačenost nipošto ne utječe na uvjete za stjecanje diplome: programi su sastavljeni tako da ispunjenjem programskih obveza student stječe potreban broj ECTS bodova (programi čiji obvezni dio nosi manji broj ECTS bodova uključuju obvezu stjecanja preostalog broja bodova upisivanjem dodatnih izbornih kolegija).

Dakle, student može završiti studij kada ispuni dva zakonski određena uvjeta: kada obavi sve programske obveze (obveze koje propisuje studijski program) i kada stekne propisani minimalni broj ECTS bodova.

Preddiplomski i diplomski studiji na Filozofskom fakultetu mogu biti dvopredmetni i jednopredmetni. U režimu studija, međutim, nema bitnih razlika: dvopredmetnost znači samo to da je student, temeljem rezultata razredbenog ispita, odabrao i upisao određenu kombinaciju studija - jednog (dvopredmetnog), a ne dva odvojena studija! Upravo zato, pri planiranju svojih obveza, student mora imati na umu da se te obveze tretiraju jedinstveno, a ne odvojeno. U konačnici u sustavu dvopredmetnosti broj ECTS bodova je zbroj bodova stečenih na objema studijskim grupama, a ne na svakoj posebno. I diploma, i tzv. supplement (službeno: dopunska isprava o studiju - popis svih položenih kolegija koji student dobiva zajedno s diplomom), zasnivaju se u tom slučaju na, recimo to tako, jedinstvu dvopredmetnosti.

S obzirom na navedeno, kolegiji na studijima našeg Fakulteta mogu se podijeliti u više grupa. Ta složena tipologija izgleda ovako:

A) Programske obveze

  1. obvezni kolegiji - kolegiji koji su obvezni dio programa studija,
  2. izborni kolegiji - kolegiji koji su obvezni dio programa studija, ali koje student izabire prema određenim pravilima (pravila su definirana u studijskim programima), i to:
    • izborni kolegiji s unutarnjom izbornošću - izborni kolegiji koje matični odsjek ili drugi odsjek u dogovoru s matičnim odsjekom nudi i izvodi za studente vlastitog studija,
    • izborni kolegiji s vanjskom izbornošću - izborni kolegiji koje nude drugi odsjeci ili kao kolegije s unutarnjom izbornošću s vlastitog studija, ili kao kolegije iz tzv. fakultetske ponude izbornih kolegija - do granica pedagoškog standarda, i to prema određenim pravilima (pravila su definirana u studijskim programima);

B) Izvanprogramska izbornost - izborni kolegiji koji nisu programska obveza, ali koje student može upisati, čime postaju, kad se jednom upišu, studenska obveza:

  1. izborni kolegiji iz fakultetske ponude izbornih kolegija: izborni kolegiji koje odsjeci nude svim studentima Fakulteta i koji se objavljuju na posebnoj listi za sve studente,
  2. izborni kolegiji s ograničenim upisnim kvotama: svi izborni i obvezni kolegiji koji ulaze u programske obveze određenog studija, ali koje su odsjeci što izvode te studije otvorili i za studente s drugih studija kao izborne kolegije iz kategorije izvanprogramske izbornosti (prema određenoj kvoti).

Ova je tipologija kolegija iznimno važna s obzirom na činjenicu da se napredovanje u studiju temelji na ispunjavanju programskih obveza (i njihovim se ispunjavanjem ostvaruju pretpostavke za stjecanje diplome), dok se puni potencijal studija na Filozofskom fakultetu otkriva tek uključivanjem izvanprogramske izbornosti: upravo ta "ponuda" otkriva puno bogatstvo sadržaja što se nudi na Filozofskom fakultetu. Upisivanjem tih kolegija stječe se dodatna mogućnost kreiranja vlastitog kurikuluma, a uključivanje studija u koncepciju cjeloživotnog obrazovanja dobiva tako svoje smisleno opravdanje.

I ne zaboravimo: izbornost podrazumijeva i mogućnost upisivanja kolegija s drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu!

Važna je novost novog režima studija odnos koji se uspostavlja između kolegija - osnovnih jedinica svakog studijskog programa i svakog studijskog kurikuluma. Naime, iako je u taj sustav ugrađeno i pravilo o upisu semestara i godina, koje se ostvaruje ispunjenjem programskih obveza, osnovni mehanizam za uspostavljanje "protočnosti" studija međusobna je uvjetovanost kolegija: jedan kolegij može, ali i ne mora, uvjetovati upis drugoga kolegija (u sljedećem semestru ili godini). Zbog toga kategorija uvjeta, koja se nalazi u opisu svakog pojedinog kolegija u studijskim programima, postaje najvažnijim elementom za razumijevanje režima studija.

I zato je vrlo važno dobro upoznati vlastite studijske programe u svim njihovom dimenzijama. Studijski programi mogu se pronaći na web stranici fakulteta: http://www.ffzg.hr/programi, a izvedbeni planovi kolegija (tzv. syllabusi) na web stranicama odsjeka.

Uvođenjem kategorije ECTS bodova u nove studijske programe Filozofski se fakultet uključuje i u europski sustav mobilnosti studenata, odnosno u jedinstveni europski sustav visokog obrazovanja. Naime, upravo je ECTS bod osnovna mjerna jedinica koja omogućuje međusveučilišnu "osmozu" i prevodivost različitih manje ili više različitih sustava studiranja.

U idealnom obliku, bolonjski studij predviđa i jednosemestralne boravke studenata na drugim europskim sveučilištima, koji također donose određene "kredite" (ECTS bodove). Međutim, budući da je ostvarenje te ideje povezano s problemom financiranja, za sada se ne može provoditi onako kako je zamišljeno.

I konačno, stižemo do suštinske promjene koju je pokrenula reforma studija: bolonjski sustav najveću pozornost pridaje nastavi, odnosno vrednovanju studenata tijekom samog nastavnog procesa. Za razliku od starog načina studiranja, manje ili više "kampanjskog", aktivno sudjelovanje u nastavi postaje sada temeljni kriterij za evaluaciju, a ispit - nekoć tako stresna kategorija studiranja - shvaća se samo kao "točka na i" sustavne provjere znanja i sposobnosti studenata. Upravo zato izuzetno je važno redovito pohađati nastavu.

Tek tako će se, naime, moći postići svrha te velike reforme: uvesti u nastavnu praksu novi oblik učenja - učenja koje ukida klasičnu dihotomiju učitelj - učenik, a naglasak postavlja na interakciju u kojoj se učitelj više ne pojavljuje u ulozi tumača svekolikog znanja, već voditelja-mentora svakog pojedinog studenta.

U tako zamišljenoj visokoškolskoj nastavi student bi trebao biti aktivni sudionik te razmjene, a nakon završetka studija to bi iskustvo trebao moći primijeniti u praksi.

Dr. sc. Dalibor Blažina, izv. prof.
Prodekan za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje

Objavljeno: 07.04.2011.